Što je lobiranje na radnom mjestu i tko je odgovoran za to?

Što je lobiranje na poslu?

Sastoji se od zakonski dopuštenih aktivnosti koje mogu poduzimati i zaposlenici i poslodavci.

Najbolji primjer lobiranja na radnom mjestu aktivnosti su koje poduzimaju sindikati, koji – pregovorima ili štrajkovima – traže promjene u poduzeću, poput povećanja plaća za zaposlenike. No zanimljivo je da se lobiranje može upotrebljavati i kao PR alat. U takvoj situaciji njegov je cilj utjecati na kupce ili javno mnijenje i izgraditi pozitivnu sliku organizacije.

Značaj lobiranja u današnje vrijeme najbolje potvrđuje činjenica da postoji zanimanje u vezi s njim – lobist. Zadatak takvog stručnjaka predstavljanje je klijenata pred vlastima ili javnim ustanovama i uvjeravanje klijenata da poduzmu konkretne akcije u određenom smjeru.

Lobiranje ili mobbing

Lobiranje i mobbing često su zbunjujući pojmovi, ali u praksi nemaju ništa zajedničko.

Mobbing se odnosi na radnje usmjerene na zastrašivanje, ponižavanje ili ismijavanje zaposlenika. Klasificira se kao oblik psihološkog nasilja, najčešće usmjeren prema podređenom ili kolegi. S druge strane, lobiranje na radnom mjestu nije namijenjeno šteti drugih, već vršenju utjecaja putem potpuno legalnih metoda.

Vrste lobiranja na poslu

Postoje dvije osnovne vrste lobiranja na radnom mjestu – izravno i neizravno.

1. Izravno lobiranje uključuje vršenje izravnog pritiska na donosioca odluka, na primjer putem sastanaka, razgovora, dopisivanja ili predstavljanja vlastitih projekata.
2. Neizravno lobiranje uključuje oblikovanje javnog mnijenja i uvjeravanje veće skupine ljudi da podrži nečiji razlog za borbu, na primjer putem peticija, štrajkova i demonstracija, reklamnih kampanji, kontakata s medijima ili bojkota potrošača.

Pojedinačni oblici lobiranja na poslu mogu biti prikladni odvojeno ili ići ruku pod ruku – ovisno o stavu vlasti i učincima koje lobisti žele postići.

Tko se može baviti lobiranjem na poslu?

Kao što je ranije spomenuto, lobiranje na radnom mjestu mogu inicirati zaposlenici ili vlasnici poduzeća. Najčešće odgovornost za njegovo vođenje imaju:

• sindikati, koji razgovorima s vlasnicima ili štrajkovima nastoje ostvariti određene pogodnosti za zaposlenike ili traže provedbu/prestanak promjena u poduzeću
• poslodavci, koji suradnjom s konkurentskim poduzećima(obično iz iste industrije) žele izvršiti pritisak na vlasti ili javne ustanove i time ostvariti određene ciljeve (npr. promjene u zakonu)
• stručnjaci za odnose s javnošću i marketing, koji usmjeravanjem poruka klijentima i/ili javnosti nastoje izgraditi pozitivan imidž poduzeća i/ili steći njihovo povjerenje kako bi izvršili veći pritisak na vlasti.

Je li lobiranje legalno i kada se pokazuje potrebnim?

Prema tome lobistička aktivnost shvaća se kao „svaka akcija koja se provodi zakonitim metodama usmjerenim na vršenje utjecaja na javne vlasti u procesu zakonodavstva”. Mogu je provoditi i pravne osobe i pojedinci na temelju ugovora o građanskom pravu.

Umrežavanje na radnom mjestu vrlo je potrebno u današnjim vremenima jer:

• olakšava pristup vlastima i donosiocima odluka, omogućujući utjecaj na njihove odluke ili postizanje specifičnih koristi za određenu grupu ljudi ili organizaciju
• omogućuje brigu o interesima zaposlenika i poslodavaca, omogućujući postizanje dogovora o mnogim hitnim pitanjima;
• omogućuje mirno rješavanje sukoba i organiziranje suprotstavljenih interesa.

Sve to znači da se lobiranje ne bi trebalo povezivati samo s politikom – može donijeti brojne prednosti i vlasnicima ili zaposlenicima poduzeća.