Kako pišu slijepe osobe? Povijest i suvremene metode

Kako piše slijepa osoba?

Slijepe osobe služe se Brailleovim pismom, nazvanim po njegovu tvorcu Louisu Brailleu, koji ga je osmislio sa samo 15 godina. Brailleovo pismo predstavljeno je 1829. godine, a prva knjiga na tom pismu objavljena je osam godina poslije. Zanimljivo je da je bila posvećena povijesti Francuske.

Brailleovo pismo temelji se na 6 uzdignutih točkica, čije različite kombinacije predstavljaju slova abecede.

Za pisanje na papiru slijepe osobe koriste Brailleove pisaće strojeve, među kojima su Perkins, Eurotype i TatraPoint. Papir pritom mora biti deblji i čvršći od običnog.

A kako se slijepe osobe služe internetom? U tome im pomažu čitači zaslona, odnosno programi koji tekst pretvaraju u sintetizirani govor. Među najpoznatijima su besplatni NVDA i komercijalni JAWS. Zahvaljujući takvim alatima slijepe osobe mogu koristiti računalo, pisati tekstove i raditi u mnogim zanimanjima.

Takva se digitalna rješenja ubrzano razvijaju od početka 2000-ih. Njihov je razvoj pridonio nastanku tifloinformatike, područja usmjerenog na oblikovanje računalne opreme i softvera za osobe s oštećenjem vida.

Unatoč jednostavnosti i širokoj primjeni, Brailleovo pismo ima i nedostatke. Tekst zauzima znatno više prostora: serijal o Harryju Potteru na Brailleovu pismu zauzima 36 svezaka, umjesto 7 u uobičajenom tiskanom izdanju. Uz to, zbog visokih troškova tiska i malih naklada takve su knjige znatno skuplje.

Kako su slijepe osobe pisale u prošlosti?

Ranije metode imale su mnogo više ograničenja. Isprva su se oblici slova izrađivali od različitih materijala, poput drva, filca ili komadića žice. No to slijepim osobama još nije omogućavalo samostalno pisanje.

Ovoga je puta problem bilo čitanje jer su se urezana slova brzo brisala. Sljedeća je zamisao bilo čvorovno pismo, koje je omogućavalo i pisanje i čitanje vezanjem čvorova na užetu. Značenje je ovisilo o njihovoj veličini, broju i razmaku. No prijenos informacija na taj način bio je vrlo spor.

Naposljetku je široku primjenu steklo pismo Louisa Braillea, koji je nadahnuće pronašao u vojsci. Njegovo se točkasto pismo temeljilo na sustavu dopisivanja kojim se služila francuska vojska kako bi vojnici mogli prenositi zapovijedi u mraku, bez izgovorenih riječi. Taj je sustav koristio 12 uzdignutih točkica umjesto 6. Braille ga je pojednostavnio, a poslije i proširio matematičkim i glazbenim zapisom.