Bilješke u tekstu – kako trebaju izgledati i zašto su toliko važne?

Što su bilješke?

Služe proširivanju ili objašnjavanju sadržaja bez preopterećivanja glavnog teksta suvišnim informacijama. Bilješke imaju vrlo važnu ulogu u strukturi znanstvenih, književnih i publicističkih tekstova.

Podnožne i završne bilješke

Razlika između bilješki smještenih na dnu stranice (podnožne bilješke) i onih smještenih na kraju poglavlja ili knjige (završne bilješke) uglavnom se odnosi na njihovu dostupnost čitatelju. Podnožne bilješke, koje se nalaze na istoj stranici, obično se koriste za kratki komentar ili izvor. Završne su namijenjene ponajprije duljim objašnjenjima ili raspravama koje bi mogle narušiti nesmetano čitanje glavnog teksta.

Bilješke i poveznice

Poveznica je element povezan s bilješkom. Danas se koristi na dva načina:

1. Kao grafički znak u tekstu koji čitatelja upućuje na bilješku označenu na isti način. To može biti brojčana ili slovna oznaka u gornjem indeksu (npr. ¹ ili ^a)) ili zvjezdica/asterisk (*).
2. Kao hiperveza u digitalnim tekstovima koja se, za razliku od bilješki, može smjestiti izravno u sadržaj članka. Nakon klika na sidro, odnosno anchor, čitatelj se preusmjerava na izvornu stranicu.

Vrste bilješki

Postoji nekoliko osnovnih vrsta bilješki, a svaka se koristi u određenim situacijama. Prema funkciji, bilješke se dijele na:

• bibliografske bilješke – njihova je glavna svrha navođenje točnih bibliografskih podataka o izvorima na kojima autor temelji tekst, među ostalim o knjigama, člancima, dokumentima ili internetskim stranicama. Za navođenje izvora primjenjuju se pravila slična onima pri izradi bibliografije, primjerice u stilovima APA, MLA, Chicago ili Harvard (prezime i ime autora, naslov, mjesto i godina izdanja, broj stranice);
• sadržajne bilješke – sadrže dodatne informacije povezane sa sadržajem. To mogu biti objašnjenja pojmova, dodatni komentari, povijesni ili biografski kontekst;
• terminološke bilješke – služe objašnjavanju značenja riječi, stranih izraza i simbola ili isticanju razlika.

Kako izraditi bilješke?

U Wordu odgovarajuću naredbu pronaći ćete na kartici „Reference → Umetni fusnotu”.

Bilješke mogu imati različite oblike – od jednostavnih upućivanja na literaturu i objašnjenja pojmova do opsežnih komentara. Njihova izrada uglavnom je jednostavna, ali zahtijeva poštivanje određenih pravila koja osiguravaju čitljivost i ujednačenost teksta. Kako bismo vam olakšali razumijevanje, izdvojili smo nekoliko korisnih informacija.

Stil i oblikovanje

Stil i oblikovanje bilješki gotovo su jednako važni kao i njihov sadržaj. Moraju se lako prepoznati i čitati, ali istodobno ne smiju dominirati glavnim tekstom. Zato se obično koristi:

• manji font (za 2 pt);
• minimalni prored koji i dalje osigurava čitljivost (1);
• obostrano poravnanje.

Obratite pozornost i na dosljednu primjenu istog stila u svim bilješkama.

Jezik bilješki

U bilješkama koje služe objašnjavanju dijelova teksta uvijek koristite sažet i precizan jezik. Izbjegavajte ukrase i usredotočite se na prenošenje informacija u što „kondenziranijem” obliku. Imajte na umu da bilješke služe objašnjavanju, a ne odvlačenju čitateljeve pozornosti, pa je važno da budu izravno povezane s tekstom na koji se odnose.

U bilješkama s izvorima navedite potpune bibliografske podatke – prezime autora ili autora, naslov, nakladnika i godinu izdanja. Ovisno o odabranom stilu citiranja možete koristiti lokalno uobičajene oznake poput ibid. ili op. cit..

Numeriranje i smještaj

Bilješke trebaju biti uzastopno numerirane kroz cijeli tekst. Broj bilješke u glavnom se tekstu stavlja u gornji indeks nakon citiranog ili obrađenog odlomka. Pazite da se broj u tekstu podudara s informacijama uz odgovarajući broj u bilješkama.

Kada umetnuti bilješke?

Parafraze ili upućivanje na konkretne radove drugih autora također zahtijevaju navođenje izvora. To nije samo pitanje etike i izbjegavanja plagiranja, nego i način da čitatelju omogućite dublje istraživanje teme.

Bilješke omogućuju i dodavanje informacija koje bi, kada bi se uključile u glavni tekst, mogle utjecati na njegovu čitljivost ili tijek. Zato bilješku možete umetnuti u različite članke kako biste nešto objasnili, primjerice povijesni, biografski ili kulturni kontekst.

U kojim tekstovima koristiti bilješke?

Bilješke se koriste u mnogim vrstama tekstova – od znanstvenih radova i publicistike do književnosti i novinskih izdanja. Njihova prisutnost nije ograničena na određeni žanr ili stil pisanja, nego ovisi o komunikacijskim i informacijskim potrebama. U nekim su tekstovima bilješke i obvezne.

Bilješke u znanstvenim radovima

Pri pisanju znanstvenih radova – istraživanja, doktorskih disertacija, diplomskih ili završnih radova – navođenje izvora informacija obveza je autora. Potpuni bibliografski podaci omogućuju provjeru i procjenu stručne vjerodostojnosti napisanih tekstova. Bilješke u znanstvenim radovima omogućuju i dodavanje komentara, metodoloških objašnjenja ili upućivanja na druga istraživanja u određenom području.

Bilješke u književnosti i publicistici

U književnosti – osobito u esejima, biografijama ili povijesnim tekstovima – bilješke čitatelju mogu pružiti dodatne informacije i olakšati razumijevanje određenog konteksta.

Bilješke se često koriste i u publicistici. Prije svega za navođenje izvora podataka ili kao poveznica na ranije dokumente, članke ili izjave. Time se povećava vjerodostojnost poruke.

Bilješke u pravnim tekstovima i službenim dokumentima

U pravnim tekstovima, kao što su zakoni, sudske presude, ugovori ili službeni dokumenti, bilješke se koriste kao upućivanje na druge pravne dokumente, presude, propise ili komentare. Kao i u znanstvenim radovima, one su nužan dio sadržaja, ali u pravnim tekstovima njihova je zadaća istaknuti usklađenost s važećim pravom.

Bilješke u obrazovnim materijalima i udžbenicima

U obrazovnim materijalima, primjerice udžbenicima ili skriptama, bilješke se mogu koristiti za pružanje dodatnih informacija, objašnjavanje pojmova ili upućivanje na druge izvore i dopunske materijale.